LAT ĆIR

Ime mu je maks i potpuno mu pristaje

Pas: Maks

Vlasnik: G-đa Nevenka Hristić Valjarević

Mi se medjusobno obožavamo i od kada sam ga usvojila u akciji Veterine Beograd” nisam se ni jednog trenutka pokajala, jer je život uz psa mnogo,  mnogo radosniji, a kuća koja ga ima, mnogo veselija.

Maks je treći pas koga je u svoju kuću primila Nevenka Hristić Valjarević, profesorka violine u penziji. Pre njega imala je dva oštrodlaka jazavičara, ali nisu bili usvojeni iz gradskog azila, već nabavljeni kao štenad i u njenoj kući proveli su svoje živote.

Poređenje izmedju pasa koje je sama vaspitavala od malena i usvojenog psa, koji je prethodni deo života proveo na ulici ili u azilu, može biti interesantno za nju, ali i za sve koji razmišljaju da usvoje psa sa ulice.

Maks je kod Nevene stigao prošle jeseni, pravo sa akcije usvajanja pasa koju je “Veterina Beograd” organizovala na najvećim beogradskim pijacama. Maks i ona su se sreli na Kalenić pijaci 21. oktobra 2012. godine. Nevenka je došla, kako sama kaže, samo da malo pogleda, a ćerki čvrsto obećala da će odoleti i da neće usvojiti ni jednu kucu. Maks, oštrodlaki jazavičar, i njegov šarm bili su ipak jači od čvrstog obećanja, pa ih od tada mnogi viđaju i pozdravljaju u redovnim šetnjama Studentskim parkom.

Kada je Maks stigao u njen stan, nije puštao glas više od dve nedelje -nije lajao i kao da je bio malo zbunjen. Čak ni tada, u periodu navikavanja na novi dom, a ni kasnije, nije bilo nikakvih problema sa higijenom. Ni jedan jedini put nije obavio nuždu u kući, objasnila nam je Nevenka.

Dok se nije navikao na kuću nije voleo da ostane sam u stanu.“Valjda se boјao napuštanja, pa je jednom sa stola svukao mušemu, ali nije napravio veliku štetu.” - objašnjava Nevena i dodaje da ga je tada izgrdila, a da je on sve to razumeo.

Sada, kada je to potrebno, ostaje sam u stanu i ne pravi nikakav nered. To nije često, jer njegova gazdarica penzionerka za njega ima dovoljno vremena.

“Na ulici, ide na povocu, ali nekad hoće da vuče. Nadam se da će i to naučite jer je zaista izuzetno inteligentan i neizmerno privrežen.” - prična nam Maksina vlasnica.

Kao većina pasa koji su deo svog života proveli na ulici, ni Maks nije izbirljiv. Jede sve, pa čak i suvi hleb. Nevenka ga hrani kupovnom hranom, ali mu ponekad skuva ponešto, bez začina, razume se.

Kao i većinu onih koji su usvojili psa sa ulice i Nevenku kopka Maksova istorija. Odakle je došao? Kroz šta je sve prošao? Da li mu je bilo mnogo teško?… Na ova pitanja nema jasnih odgovora, zato Maksova vlasnica pažljivo posmatra njegove reakcije i iz njih pokušava nešto da otkrije. Tako je, izmedju ostalog, primetila da on posebno laje na džipove, više nego na ostale automobile, a kada čuje glas sasvim malog deteta zastane i bez ikakvog pokreta dugo, dugo posmatra. Kao da se priseća nečega ili da prepoznaje nešto iz prošlog vremena, objašnjava Maksova vlasnica.